🚨 NAJVEĆA IZDAJA U MODERNOJ BOŠNJAČKOJ POLITIČKOJ HISTORIJI — DAN KADA JE PRAVDA ZA SREBRENICU ZAUSTAVLJENA! 🚨
Postoje datumi koji ne blijede. Postoje odluke koje historija ne zaboravlja, a postoji i jučerašnji datum — dan koji će ostati zapisan kao trenutak kada je propuštena možda posljednja velika pravna šansa da se nastavi borba za punu istinu i odgovornost za genocid.
Prije devet godina, politički vrh predvođen Bakirom Izetbegovićem i Strankom demokratske akcije (SDA) imao je u rukama historijsku odgovornost.
Umjesto odlučnosti i strategije — uslijedili su potezi koji su otvorili više pitanja nego odgovora i ostavili gorak osjećaj među građanima.
TRI PITANJA KOJA I DANAS ODJEKUJU:
❗ Zašto se čekalo punih deset godina da se pokrene revizija?
❗ Zašto je zahtjev predat gotovo pred sami istek roka?
❗ Zašto je javnost uvjeravana da postoji legitiman zastupnik države, iako su postojale ozbiljne sumnje u mandat?
Godinama je javnosti predstavljano da Safet Softić ima legitimitet predstavljati državu — iako su mnogi upozoravali da mu je mandat istekao. Kada je istina isplivala, bilo je kasno. Vrata pravde su se zatvorila.
To nije bio birokratski propust.
To nije bila proceduralna greška.
To je bio događaj čije posljedice osjećamo i danas.
Dodatnu težinu cijeloj priči dala je izjava predsjednika Srbije Aleksandar Vučić, koji je otvoreno govorio kako mu je poručeno da se “ne uzbuđuje” jer od revizije neće biti ništa. Takve riječi su u bh. javnosti odjeknule poput političkog potresa — jer ako su tačne, postavlja se pitanje: ko je i zašto slao takve poruke?
U pozadini cijelog procesa često se spominjalo i ime Dževad Mahmutović — samoprozvani doktor pravnih nauka, političara koji je ključni akter bošnjačke politike u manjem bosanskohercegovačkom entitetu RS, glavni čovjek Milorada Dodika.
Upravo zbog toga, brojni građani i analitičari godinama postavljaju pitanje: da li je tada učinjeno sve što je bilo moguće — ili je historijska prilika propuštena?
To je bila borba majki za istinu.
Borba porodica za priznanje pune odgovornosti.
Borba naroda da se genocid nikada ne relativizira niti zaboravi.
Kada je taj proces propao — nije propao samo dokument. Propala je nada da će pravda biti dostižnija.
HISTORIJA PAMTI — A PAMTIT ĆE I OVO
Narod može oprostiti grešku.
Narod može razumjeti poraz.
Ali narod teško zaboravlja kada se propusti historijska šansa.
Zato danas, devet godina kasnije, ne smijemo šutjeti niti dozvoliti da se ovaj događaj izgubi u magli političkih spinova.
👉 Ko je snosio odgovornost tada?
👉 Zašto niko nikada nije jasno odgovorio građanima?
👉 Kako je moguće da za ovako krupnu državnu stvar niko politički nije odgovarao?
Bez odgovornosti nema povjerenja.
Bez povjerenja nema države.
Ovo nije poziv na podjele — ovo je poziv na pamćenje.
Narod koji zaboravi ovakve trenutke rizikuje da mu se ponove.
🕊️ Zbog žrtava.
🕊️ Zbog istine.
🕊️ Zbog budućih generacija.
Pamtimo. I tražimo odgovornost — ne iz osvete, već iz poštovanja prema onima koji su platili najveću cijenu.
📢 Ako vjerujete da historijske odluke moraju nositi historijsku odgovornost — podijelite ovu objavu.
📢 Ako smatrate da pravda nema rok trajanja — recite to glasno.
Narod koji pamti — nikada više neće biti slab.
Tags
Vijesti