EMIR MEŠIĆ – ZVIŽDAČ KOJEG JE SISTEM SLOMIO, A MORALNE VERTIKALE PREŠUTJELE
Prije deset dana tragično nas je napustio Emir Mešić.
Njegova smrt nije samo lična tragedija porodice – ona je teška optužnica protiv sistema u kojem živimo.
Emir Mešić je 2019. godine, kao uposlenik Uprave za indirektno oporezivanje, podnio prijavu o desetinama miliona konvertibilnih maraka koje se kroz parking kamiona na carinskim terminalima slijevaju privatnim kompanijama. Zbog toga je dobio status zaštićenog prijavitelja korupcije – zviždača.
Umjesto zaštite – dobio je progon.
Godinu dana nakon prijave, Emir je o svemu javno govorio. Do tada ga Tužilaštvo nije ni saslušalo.
Iako je zakon jasno propisivao da kao zviždač ne smije biti izložen materijalnom, disciplinskom ili krivičnom progonu – protiv njega su pokrenuti disciplinski postupci, najprije zbog istupa u medijima, a potom i zbog navodnih propusta u radu.
Ishod?
➡️ degradacija na niže radno mjesto
➡️ potom – otkaz
Emir je vodio brojne postupke pred Sudom BiH, tužeći Upravu zbog diskriminacije.
U konačnoj presudi Sud je ocijenio da su sankcije zakonite, jer je prekršio interni pravilnik koji zaposlenicima zabranjuje javno govoriti bez odobrenja.
Drugim riječima:
u Bosni i Hercegovini je zabranjeno govoriti o korupciji – ali je dozvoljeno sankcionisati one koji je prijave.
Transparency International u Bosni i Hercegovini, koji je učestvovao kao umješač u postupcima, jasno je poručio:
„Institucije ove zemlje nikada nisu reagovale na ono što je prijavio, ali su bile brze i efikasne kada se trebalo obračunati s njim.“
Dodali su i ono najporaznije:
👉 nijedna institucija nije stala u njegovu zaštitu
Nepravilnosti koje je Mešić prijavio neće istraživati ni Državno tužilaštvo, koje je donijelo naredbu o neprovođenju istrage i odbacilo pritužbu.
Sanjin Sinanović, uposlenik Centralne banke i čovjek koji je i sam vodio teške sudske bitke protiv sistema, rekao je:
„Emira je ubila nepravda. Ista ona nepravda kojoj svakodnevno svjedočimo i o kojoj šutimo.“
„Bio je jedna od najpoštenijih i najčasnijih duša koje je ova zemlja imala.“
JE LI REISU I ISLAMSKOJ ZAJEDNICI STALO DO OBIČNOG ČOVJEKA?
Kada treba braniti političke moćnike ili skupljati poene za njih – vjerske zajednice i njihovi vrhovi znaju biti glasni, prisutni i odlučni.
Međutim kada sistem zgazi običnog čovjeka – tada nastaje tišina.
Emir Mešić je bio upravo taj čovjek.
Bez stranačke zaleđine.
Bez moći.
Sa samo jednim oružjem – istinom.
Njegova borba nije bila lična. Bila je to borba svih nas: da se korupciji stane u kraj i da se ljudima pošalje poruka da prijavljivanje kriminala neće značiti lično uništenje.
Umjesto toga, slučaj Emir Mešić postao je upozorenje:
👉 kriminalci mogu raditi nekažnjeno
👉 a oni koji im stanu na put biće slomljeni
U takvim trenucima bilo je presudno da uz Emira stanu oni koji se predstavljaju kao moralne vertikale društva – vjerske zajednice i njihovi poglavari.
To se nije desilo.
Za razliku od toga, kada je trebalo stati u odbranu osuđenog političara poput Fadil Novalić, nije nedostajalo ni saopćenja, ni podrške, ni „moralne zabrinutosti“ – čak ni u slučajevima očiglednog nezakonitog postupanja.
Poruka običnom čovjeku je time postala brutalno jasna:
👉 ako si siromašan borac osuđen za „metar i po drva“
👉 ili ako si zviždač koji prijavi korupciju
– za tebe nema ni glasa, ni zaštite, ni brige
Zato je legitimno pitati:
da li je Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini zaista na strani obespravljenih – ili samo na strani moćnih?
Da li je njenom vrhu, uključujući reisu-l-ulemu Huseina Kavazovića, stalo do ljudi bez političke i stranačke zaštite?
Ako ni Emir Mešić – čovjek koji se borio za istinu, pravdu i javni interes – nije zaslužio javnu podršku, onda se s pravom pitamo:
Ko je sljedeći – i kome se uopće možemo nadati?